Aikido klub Pula » Novosti

Seminar u Labinu-najava

Robert — Fri, 03 Feb 2012 16:29:42 +0000

��eljko iz Labina je potvrdio program za seminar s Marijanom.Održat će se u subotu 18.02.2012. od 10-16h.Negdje oko podne bismo imali kratku pauzu od pola sata za sok i grickalice koje će oni donijeti.Cijena je 100kn a tema seminara su aikido vježbe i tehnike za 3kyu.Seminar će biti u O.Š.Ivo Lola Ribar u samom centru “donjeg”Labina.

Tri propuštena poziva

Robert — Sat, 07 Jan 2012 09:59:59 +0000

Prvi je poziv bio od Marijana.U Splitu je kod brata i u slobodno vrijeme prebire fotke za site.Naišao je i na fotke seminara u Puli kad sam polagao 4kyu.Negdje kroz maglu mogu se sjetiti tih fotki.Crvene pazle tatami,ljudi koji su prestali vježbati,Vanja,Nadja,Moira i Ino od onih koji su ostali i ja 10 kila lakši i pet i nešto godina mlađi.
Marijan me pitao kad sam zadnji put polagao.Prije tri godine-jokyu a 2kyu prije četiri.Rekao mi je da je vrijeme da izađem na 1kyu u proljeće.Taj je kyu zadnji u nizu početničkih i nakon njega idu ispiti kod Yoshigasakija.Prvi je shoden,prije shodana.Na seminarima sam vidio već dosta ljudi kako to polažu i nije mi baš izgledalo lako.Nemaš kamo.Nekako se sve vidi.Moglo bi se reći da je čovjek ogoljen i svakako bos.
U svakom slučaju imam još vremena i bolje mi je da mislim na 1kyu.Po novom programu ima dosta posla.Četiri tzuzukiwaze,drvenarija bokken i prva jo kata, nakraju futarigake tj. dva na jednoga.Nekako mi se uvukla određena blokada i nikako se ne mogu zamisliti na ispitu.Baš će biti zanimljivo ići na to.
Sve ispite sam dosad položio sa zlata vrijednim ukemijem,Vanjom.Dobar uke je više od pola ispita.U budućnosti bi dobar uke trebao imati cijenu koja se plaća po obavljenom poslu.
Zašto ne?Troše svoje tijelo i vrijeme.Ako neki majstor misli da to nije ok,neka se on odrekne svog honorara.Zašto bi ukemiji trčali za džabe kad i atletičari dobivaju neku kintu.Marijan se jednom malo pobunio kad je ispalo da Silvija iz ADZ sve češće zovu da im bude uke.Nije ni čudo da ga zovu.Besplatan je i odličan.Na seminaru u Balama sam dok je netko polagao sjedio pored talijana i slušao kako ne prestaju hvaliti Silvija.Nisu uopće baš puno gledali nagea.Svidio im se uke.”Questo ragazzo e molto buona”.Za 1kyu trebam dvojcu ukemija i ako Bog da bilo bi mi drago da bude Vanja kao i na ostalima a drugi bi za probu mogao biti uvozan.Naprimjer još jedan uke ekstra klase,Vedran.Njemu bi mogao ponuditi stan i hranu i siguran sam da će doći i još kao i obično donijeti poklone.Znam da će me ako ovo pročita samljeti zato što diram u svetinju,ukea ali netko se i za njih treba pobrinuti.Možda ću u povijest aikida ući kao čovjek koji je vrijedno radio na tome da se poboljša status ukea.
Druga varijanta za budućnost ukea je ono što se u jogi zove karma jogin.Dakle onaj koji nesebično radi za dobrobit drugih ne očekujući ništa zauzvrat.Možda je za ukea to ipak primjerenije.Ipak nismo sportaši.Kad si samo pomislim do kud su nogometaši dogurali sa svojim transferima.Njihova stvar.Možda bi O’Sensei Ueshiba rekao kako čovjeku od Buda nije primjereno da mu Bog bude novac.
…
Drugi propušteni poziv je bio od aikido DJ Zokija.Još jedan član ADZ ali samo papirnato.U praksi je otišao u drugu školu. Iwama ryu.Još uvijek je član društva jer to isto društvo i voli.Meni je taj čovjek izuzetno drag.Nekako ima srca i voli život.Pozvao je nas Puližane na ljetni aikido seminar u Grčkoj koji bi vodio Goran Kurnik(6dan) iz Beograda.Trebali bi ići na neki predivni otok i sve za male pare.Zoki je zabrinuto dodao” kako se nikad ne zna dali ćemo kad budemo imali 45 još uvijek moći tako lako u Grčku”.Za razliku od ispita za 1kyu u Grčkoj se mogu zamisliti.Vidio sam letke s prošlih seminara.Cure u kupaćim,kenkodo,tehnike na plaži,fini bijeli pjesak,kokteli, disco i tako.Osim toga Goran Kurnik zna puno o aikidu.Zoki nas je zvao jer se sjetio kako je na seminar s Yoshigasakijem u Beograd otišlo 9 Puližana.Ako bi se skupilo dosta ljudi iz Hrvatske Goran bi pristao organizirati seminar.Plan je jednostavan.Valjalo bi početkom sedmog mjeseca doći do Beograda,tamo parkirati i onda busom u Grčku.Od kud mi samo ideja da to nije za mene?Mere Gurudev,samo si Ti mogao okrenuti taj smjer.
….
Treći je poziv bio od Adisa.Na poslu je nažalost zadobio nekakvu nezgodnu ozljedu.Nadam se da će mu brzo proći.

“Aikido ponedjeljkom” – UPISI novih članova

Robert — Tue, 03 Jan 2012 18:53:16 +0000

Svi zainteresirani za vježbanje aikida mogu se prijaviti na uobičajene kontakte do 06.02.2012.
Vježbe će se održavati ponedjeljkom od 18i30h do 20h.
Djeca se u klub mogu uključiti tokom čitave godine i za njih postoje posebni termini(vidi raspored).
Dobrodošli!
…..

Balet

Robert — Fri, 16 Dec 2011 20:03:11 +0000

Vanja mi je prije neki dan na stolu ostavio knjigu pod naslovom “It’s a lot like dancing…” U njoj su dvojca autora skupila misli Terry Dobsona,čovjeka koji je deset godina u Japanu vježbao i bio u blizini O’Senseija Morihei Ueshibe.Na puno se starih snimki iz tog perioda vidi kako Terry kao uke radi sa Ueshibom.Tada je bio mlad čovjek a knjiga koju mi je Vanja dao je puna Terrijevih sjećanja na to doba.Osim toga ima i puno umjetničkih fotografija na kojima su ljudi koji su radili aikido 70tih.Fora.Puno ljepši nego mi danas,prirodniji,dlakaviji i sa puno manje sala.Terry je umro 1992.i u knjizi ima i njegovih fotografija.Baš je bio faca.U knjizi se može pročitati koliko je strastveno volio i aikido i život.Ako se to uopće i može reći odvojeno.Na snimkama gdje radi s Ueshibom mi nije izgledao ništa posebno.Više manje tumpasti zapadnjak sa velikim više strahom nego poštovanjem ispred starog majstora.Ipak se čini da ga je Ueshiba volio i nije slučajno da je puno osobno radio s njim.To što je izgledao tumpasto samo pokazuje kako sigurno nije baš bilo lako biti uke Ueshibi i osim toga nekako je bolje da u fazi šegrtovanja čovjek ne izgleda baš predobro.
…
U Ljubljani je Yoshigasaki pričao kako često ide na generalne probe u kazalište jer je MaryRose(žena) između ostalog čini mi se koreograf pa ga ponekad pita da dođe pogledati.Mogu si samo misliti što on sve vidi na tim probama i na koji način to utječe na aikido koji na kraju mi vježbamo.Meni je drago što ide u kazalište jer nam tako aikido kontinuirano ima tendenciju biti na strani umjetnosti a ne npr sporta.Osim toga sensei često govori koliko ga privlači glazba ali da nema baš puno smisla za nju.Što je opet dobro za nas jer je sve ono što bi možda uložio u glazbu usmjerio u aikido.Stvar komplicira činjenica da nam je sensei bio najbolji student na najboljem univerzitetu u Japanu i to iz područja kemije a Davide mi je rekao da je “jak kao bik” zbog toga što je genetski iz područja Japana gdje su ljudi takvi(?).Dakle sensei nam je jak kao bik,ljubitelj je umjetnosti,stručnjak po pitanju znanosti i nevjerojatni poliglot rođen da ide svijetom i ljude uči aikidu.Pitam se kakvi ćemo nakon svega toga mi ispasti.
….
Balet koji sam pogledao u kazalištu me oduševio.Nikad prije tu umjetnost nisam shvaćao tako.Valjda mi je konačno došlo iz … u glavu.
U nekoj od točaka s kraja su se cure malo našalile sa nekim istarskim ritmovima a u još nekoj drugoj sa motivima iz Hip Hopa ili tako nečeg.To im je išlo toliko lako da je izgledalo kao da samo to vježbaju.Tek mi je tad sinulo zašto Yoshigasaki stalno govori koliko je važno da martial art koji radimo treba imati vrlo visok standard harmoničnosti i da nije uopće poanta da aikido bude “realističan”.Jednako kao što se cure izdrilane na preciznost u baletu s pol snage prebace na neki drugi manje zahtjevni ples tako i za aikidoke uvijek ima vremena spasti iz arta u tzv realnost.
Sutra nam stiže Marijan i u doju je ovih dana skroz živahno jer se ljudi spremaju za ispit a početničkoj grupi je to prvi seminar.Nadam se da će mu put do Pule ići lakše nego lani kad su se on, Vedran i Nat probijali kroz mećavu.

Malo o novoj grupi

Robert — Tue, 15 Nov 2011 16:05:52 +0000

I ove se jeseni nekako skupila nova grupa.Mislim da ih “na papiru” ima 7ili8.Ostavio sam ih prije puta u ruke Vanji i Vedranu i živo me zanimalo tko će od njih ostati kad se vratim.
Ostali su svi.Dočekali su me u kimonima koje su u međuvremenu kupili i baš ih je bilo lijepo vidjeti kako se lagano pripremaju za vježbe.Prije je na tim jesenskim grupama znalo biti i po 30 ili 40 ljudi.U toj gužvi barem do Božića nisam baš previše pažnje obraćao svakom posebno jer ih je bilo previše.Do ljeta bi se takve grupe osule i u novoj sezoni bi ih ostalo dvoje ili troje.
Od takvih ostataka ostataka sačinjena je sadašnja ponosna A grupa.Uvijek se kad dođe nova grupa sjetim kako nam je Marijan jednom rekao da pazimo što pričamo jer ljudi koji dođu nisu glupi i vrlo brzo će prokužiti dali ih zezamo ili ne.U moru gluposti koje na vježbama izgovorim često molim Boga da ljudima koji dođu da mudrosti razabrati aikido iza svega toga i svu ljepotu i radost koju pruža.Na prošlom me treningu jedna žena pitala “koliko je vremena potrebno da bi se aikido počeo primjenjivati tj živjeti u svakodnevnom životu?”Pitanje je postavila potaknuta jednom konkretnom situacijom u prometu.Drugo joj je pitanje bilo suptilnije i ne mogu ga baš ponoviti ali nekako je izranjalo iz uobičajene sumnje u naše vježbanje i mogućnosti koje ti takvo vježbanje daje u situaciji “kad te netko stvarno napadne”. Tokom istog treninga druga se osoba zbunila kad sam njenom partneru promijenio ruke u hvatu ryotemochi jer “zar napadač bira kako će uhvatiti?”Ljudima koji nisu glupi kako reče Marijan nije lako dati zadovoljavajući odgovar na takva pitanja.Neko vrijeme možeš muljati ali ne možeš muljati cijelo vrijeme.Jedan je srednjoškolac iz Inove grupe uz aikido odlučio trenirati još i boks i Tae kwon Do.Ino ga je pitao što će mu sve to a on mu je iskreno,dječji odgovorio da se želi osjećati sigurno kad ga netko napadne.Uvijek ta toliko jaka težnja za sigurnošću.Nije ni čudno kad je ta težnja duboko ukorijenjena u temeljima naše fizičke egzistencije i djelimo je zajedno sa još 8,400,000 vrsta živih bića na zemlji.Prema onom kako sam ja shvatio Yoshigasakija aikido nas prije svega uči što to znači biti čovjek i kako razumno sagledati naše mogućnosti u trenutnoj situaciji.Neke se stvari mogu lako riješiti druge ne.Kad pogledam aikido tehnike čini mi se da nam prije svega pokazuju kako sačuvati dobre živce i ne gubiti glavu u različitim situacijama.U nekom se momentu može otvoriti harmonično rješenje.Naš je problem što ne znamo sačekati taj trenutak nego brzamo i forsiramo tamo gdje ne ide.S druge strane ponekad treba reagirati odmah,bez odlaganja prerezati prije nego je i počelo.Nekako mi se čini da je bokken praksa ta gdje se to dobro vidi ali ni tamo nije baš sve crno bijelo.
Jučer mi se netko požalio “kako sa XY… nikako ne može raditi tehnike” pa sam mu pokazao snimku gdje O’Sensei Ueshiba radi s jednom curom koja ga je napadala toliko blago da ni sam osnivač aikida nijednu tehniku nije mogao napraviti do kraja već je sve morao modificirati i promijeniti u nešto drugo.Njemu je očito bilo svejedno s kim radi jer se težnja za harmonijom već toliko očitovala da se znao prilagoditi situaciji bez da zapinje i muči se sam sa sobom.Cijela je snimka toliko “lagana” da se čovjek bolje osjeća samo što je gleda.Dobro je što postoje takve i slične snimke jer ljudi barem tamo mogu naći inspiraciju kad je već u doju ponestane.
Inače novo je i da se 10tak ljudi sprema izaći na ispit sad kad nam u 12tom mjesecu dođe Marijan.Uglavnom 5 i 3 kyu.I jedan i drugi kyu su sad puno teži nego što su bili prije i baš me zanima kako će sve to skupa ispasti.Yoshigasaki je nekako sve presložio i sad s 2kyuom već počinje blok stupnjeva koji su jedno sa shodanom tj s tim famoznim crnim pojasom pa i ove kyueve prije treba odraditi bolje.

Seminar sa Marijanom-najava(promjena termina*)

Robert — Fri, 11 Nov 2011 16:11:06 +0000

Seminar će se održati u našem doju 17-18.12.2011.*U subotu od 10-13h i od 17-20h.
U nedjelju ujutro od 9h počinje polaganje.Cijena seminara je 150kn.
Svi gosti izvan Pule mogu slobodno prespavati u doju bez posebne najave dolaska.
Tema seminara je drvenarija kroz kyueve po novom programu polaganja pa bi bilo dobro da svi ponesu jo i bokken ili barem samo jo.
Dobrodošli!

Novi raspored treninga za 2011 godinu

Vanja — Tue, 04 Jan 2011 14:21:10 +0000

Sa novom godinom došle i do manje promjene rasporeda treninga.
Novi raspored možete pogledati ovdje.

Seminar s Marijanom-polaganje u petak

Robert — Sun, 26 Dec 2010 18:34:11 +0000

Taj je dan čak i u Puli nakratko padao pravi pravcati snijeg.
Nazvao sam Marijana ujutro i rekao mu za snijeg u Istri pa je odlučio iz Zagreba ipak krenuti malo ranije.
Put im nije bio nimalo lagan jer su kroz gusti snijeg i lijepu našu do Pule putovali skoro 6 sati.
Otprilike dva sata prije nego će gosti doći mene je uhvatila neobično jaka viroza koja počinje napuhnutim trbuhom a nastavlja se čišćenjem u oba smijera.Nije mi bilo do ničega,a kamoli do organizacije aikido seminara.
Srećom taman prije nego je Marijan stigao iz mene je izašlo sve što je moglo pa sam nekako ipak dovukao tijelo u dojo.
Na meniju su bila polaganja za shokyu(5), 5kyu(1), i čak njih petero za 4kyu od čega su dvoje bili “ponavljači”.
Čudan je taj 4kyu.Dobro kaže Marijan da je on mala prelomnica.
Pero je naprimjer položio 5kyu sasvim solidno bez da se nešto prije posebno pripremao.Jednostavno je bio redovit u dojou.
Pisati sad dalje što ja mislim kako je tko radio na polaganju je nepotrebno i neukusno.
Mogu samo reći da mi se gledajući ispit po ne znam koji put raspršila sumnja u vrijednost ove polagačke tradicije.
Također o seminaru ne mogu ništa previše reći jer sam se samo nakratko pojavljivao u dojou u strahu da ne zarazim i ostale.Jednog sam ipak uspio,Vedrana koji je u Pulu došao dan ranije.Pravi je drug,podijelio je s menom ovu muku i još je dao sve od sebe na tatamiju.
Mislim da je taj dan u Pulu iz Riječkog rodilišta baš i stigla naša Marijana s tek par dana starom Doris.
Kako vrijeme leti,na zadnjem seminaru u 4 mjesecu naša je Marijana položila 3kyu noseći Doris u trbuhu.
Tek je poslije primjetila “kako joj baš napor ne štima”pa je otkrila da u tijelu više nije sama.-).
Mogli bi reći da beba ima 3kyu!
To i nije rekord jer mi je Marijan rekao da je njihova Anamarija ispred Yoshigasakija položila chuden noseći sina.
Svaka čast cure.
R

Seminar s Marijanom 17., 18. i 19. Prosinca 2010.

Vanja — Tue, 30 Nov 2010 11:24:32 +0000

Tema: ki disanje, zagi, shikko hodanje, hanmi handachi

Cijena: 200kn cijeli seminar, 80kn pojedinačni trening, 50kn polaganje

Raspored:

Dan	Od – do
Petak	od 19:30	Polaganja
Subota	10:00 – 13:00	Seminar
	17:00 – 20:00	Seminar
Nedjelja	09:30 – 12:30	Seminar

Svi gosti izvan Pule mogu besplatno spavati u dojou.
Dobrovoljci sa paketima hrane uvijek dobrodošli

Prva prezentacija

Robert — Sat, 30 Oct 2010 19:33:13 +0000

Gđa Hrvatin ili kako je mi zovemo “Valentova mama” je ravnateljica Škole za odgoj i obrazovanje u Puli.
Jednom nas je prilikom čekajući da Valent završi sa vježbama pozvala na gostovanje u školu.
“Zašto ne?”
To nam je bio prvi poziv u pet godina što radimo.Ili je ipak točnije reći drugi s obzirom da nas je već nekoliko puta zvao organizator pulske biciklijade da aikido demonstracijom uljepšamo završnu feštu na cilju.
Na biciklijadu nekako nismo uspijeli otići jer je se svaki put nešto ispriječilo.Kiša,ozljede i slično.
Iskreno ja i nisam baš bio previše tužan jer mi se pomisao na demonstraciju aikida na završnoj fešti biciklijade nije baš činila privlačnom.
Stvar je dodatno pogoršavao Vanja koji ima averziju prema javnim nastupima od kad je jednom prilikom nastupio u gradu kao član badminton kluba.
Rekao mi je da je puhao vjetar i da nikog nije zanimalo što rade.
Time kao da je potaknuo moju vlastitu nesigurnost pa na biciklijadu nismo otišli.
Sjećam se svog neustrašivog učitelja tae kwon doa koji me je kao školarca vječito vukao na nekakve demonstracije.Obično bi me kad bi najavio da moramo ići ovamo ili onamo podlio hladan znoj.
Često smo imali demonstracije u poluvremenu nogometne utakmice(!!??).Izaći bos na ogromni teren u kimonu i zajedno sa kolegama pred brojnom(baren pamtim puni stadion) nogometnom publikom vrtiti nožne udarce za nas je klince bila noćna mora.
On se nikada nije uzrujavao,uvijek je bio potpuno miran i nikad se nije dogodilo da ne bi slomio dasku koju smo mi klinci drhtući držali.
Demonstraciju aikida u školi smo dogovorili za 8i30 ujutro.Gđa Valentova mama nam je rekla da imaju 20tak profesora i puno djece ali da nije sigurna tko će sve doći.
Dan prije me nazvao Adis i rekao mi da Tanja ima temperaturu.To me skroz obeshrabrilo jer nam je bila glavni adut.
Činilo mi se bez veze doći u školu i pokazati aikido a ne povesti ni jedno dijete.
U rano jutro prije prezentacije nisam nikako mogao zamisliti na što će ličiti ta naša demonstracija.
Da stvar bude gora dok sam malo vježbao napravio sam neki čudan pokret sa vratom i skroz se ukočio.
Glavu nisam mogao okrenutu u lijevo ni malo.
Kad je Ino došao po mene kako bi u auto ukrcali tatami sjedio sam ukočen u dojou i smrzavao se jer je bilo hladno.
Bio sam na granici da sve otkažem ali sam ipak sjeo u Inov auto.
Od tog momenta su stvari počele ići na bolje.
Prvo me raspoložio oltar koji Ino ima u autu.Podsjetilo me na moje putešesvije po Indiji gdje vozači kamiona i autobusa imaju slične oltare.
U toj sam nevjerojatnoj zemlji prvi put zaista osjetio da stvari nisu tako ozbiljne kao što se čine.
Vožnju do škole je još dodatno začinjala glazba koja je uz suho cvijeće i tatami u autu cijelu atmosferu usred radnog dana u Puli činila veselom i lakom.
Ino mi se sa svojom dugom kosom i velikom pojavom činio kao lik iz nekih drugih vremena.
Kad smo se ispred škole našli sa Adisom iz njegovog su nas auta promatrala još dva plava oka.Tanjina!
Temperatura je pala a Adis kaže da nije spavao cijelu noć jer joj je svakih pola sata čelo provjeravao usnicama.-).
(mama je baš dan prije morala na pregled u Zg).
U školi dobrodošlica za nas aikidoke iznad svih očekivanja.Tople boje i još topliji ljudi.
Gđa Hrvatin i Lina(prof.tjelesnog) nas vode do ne velike ali jako ugodne dvorane gdje su već postavljene klupe i stolice za gledalište.
U sobi za presvlačenje sviježe skuhan čaj i keksi sa čokoladom.Kažu”samo polako,uskoro ćemo dovesti djecu”.
Dalje sve ide kao u snu,izlazimo bez nekog jasnog plana,dobivamo veliki iskreni pljesak i prezentacija aikida počinje.
Kao i uvijek ostajem iznenađen koliko “ovaj naš aikido” ima smisla u najrazličitijim životnim situacijama.
Hvala Bogu da nam je poslao sensei Yoshigasakija koji nas stalno tjera da promišljamo o tome kako su aikido i život dvije iste stvari.Razumijući jedno nadopunjujemo se u drugom.
Nakraju zajedno s djecom pjevamo najčudesniji “aikido Aaaaa” koji sam čuo.Njihovo tijelo i um imaju teškoća ali im je srce čisto.
Još su nam uz sav pljesak i zahvalnost nakraju poklonili keramički rad koji su sami izradili.
Sad stoji na ulazu u dojo kao podsjetnik za sve nas koji zaboravljamo koliko smo sretni što smo rođeni bez problema sa kojima se svakodnevno moraju nositi ova hrabra djeca.
R