Aikido klub Pula

Ukus za dobro

Robert — Wed, 16 May 2012 05:42:33 +0000

U dojo je stigla mala kuhinjica.To je dar jednog člana koji je velikodušno donirao 2000kn i još naglasio kako nikako ne želi da se zna da novac dolazi od njega.Pojma nemam što sad to znači za dojo i jedino što mi pada napamet je da ljudi više neće morati prati jabuke u wc-u.Uvijek se sjetim moje majke koja često ponosno ističe da je u životu kupila čini mi se 7 puta kompletnu kuhinju.Meni je ovo prva iako nisam dao ni kune osobno i zapravo sudjelovao više kao poštar.
Ustvari su te donacije odlična stvar jer tako materijalno ne postaje osobno nego je za dobro svih.Mahaprabuđi je uvijek govorio kako nam u svijetu baš ništa ne pripada i da sa njega odlazimo kao što smo i došli.Jedino što ide i dolazi s nama su posljedice naših dobrih ili loših djela.
Jučer je Ivo sa slomljenim palcem ipak malo navratio u dojo pa je videći kuhinjicu rekao kako će sad za vrijeme seminara netko stajati iza kao za šankom.Trebalo bi još spojiti vodu i nabaviti neko malo kuhalo a dalje što bude.Meni se ne sviđa što je preblizu toaleta pa bi sad trebalo knaufom pregraditi i tako, jedno vuče drugo.
Kuhinjicu je zapravo napravio tzv. zen stolar kojeg mi je preporučio Alen.Stolar me zvao radi dogovora baš u trenutku kad se S.. poželjela penjati po nekoj čudnoj spravi na Kamenjaku.Rekao sam joj da pričeka kako bi se mogao javiti a ona je insistirala na tome da se ne javim.Ipak sam se javio a ona je otišla na neku drugu spravu na kojoj se dosta jako klepila pa smo do kuće išli plačući.
Kako su stvari na neki neobičan način povezane.
Da onu večer nije bilo onog razgovora u doju ne bi ni bilo donacije za kuhinjicu pa me tako ne bi ni zvao stolar i S.. bi ostala na spravi na kojoj je željela moju pomoć pa bi možda kasnije išla na onu drugu,ili možda nebi tko bi znao puteve karme.Smješno je kako često mislimo da je karma nešto što ovisi o našem vjerovanju ili mišljenju pa tako mnogi odmahuju glavom govoreći “ma ja u to ne vjerujem”.
Kakve veze naše mišljenje ili vjera ima s tim?
Ako nešto ispustiš iz ruke to će pasti na pod.Čak i običan izdah zauvijek mijenja Univerzum jer nakon tog jednog jedinog izdaha više nije isti.Potpuno je nemoguće nešto napraviti bez da to ne ostavi neku posljedicu pa tako ispada da smo mi, vjerovali ili ne,do grla uronjeni u taj neobični zakon koji je na istoku dobio ime karma.
Kuhinjici su se razveselili i joga vježbači koji neovisno dolaze utorkom i četvrtkom.Dečki iz joga grupa su rekli kako je za samo 2000kn stolar napravio dobar posao.Malu kuhinjicu plus lavandin,rad,špinu i prevoz.
Bili su impresionirani činjenicom da je netko iz aikido grupe tek tako lako dao novce i to je učvrstilo i inače prisutno mišljenje kako “su aikido ljudi sigurno neki dobri ljudi”.
Valjda je tako.Nekako mi se čini da je naš um ipak puno lakše privučen lošim stvarima nego dobrim.U tome je sličniji muhi nego pčeli jer će muha i na punoj livadi cvijeća ipak odmah sletiti na drek.
Jednom sam Vrgoča starijeg pitao zašto je potrebno da se između boksačkih rundi žene u kupaćem šeću po ringu i iznad glave drže broj runde koji slijedi.
Netko tko tako dobro razumije boks kao on nema problema ni sa jednim pitanjem iz tog područja pa mi je i za ovo dao skroz znanstveno objašnjenje.Rekao je da je stvar u razini adrenalina koji se mora održavati na vrlo visokom nivou jer bi u suprotnom gledaocima bilo dosadno.
Pitam se koliko bi gledaocima bilo uzbudljivo kad bi između rundi nastupili aikido ljudi sa svojim smislom za harmoniju.Kad sam u srednjoj školi vježbao Tae kwon Do naš bi nas učitelj Slavko Jereb često zvao da demonstriramo TKD tehnike u poluvremenu nogometne utakmice.Točno se sjećam jeze koja me znala obuzeti dok bi pred punim stadionom u kimonima izlazili na travnjak.
Slavko Jereb ima čak šestero djece i također je jedna od Pulskih legendi i neobično je da se u jednom takvom borilačkom sportu kao što je TKD našao čovjek koji je nama klincima uvijek govorio da je vještina važnija od natjecanja i pobjede.
On je uvijek bio miran i nikada se ne bi derao na nas.Kad bi i on nastupao na nekakvim TKD demonstracijama lomio bi po nekoliko debelih dasaka nožnim udarcima. Meni je kao klincu bilo nevjerojatno što nikada ne bi pokazivao nervozu i baš bi uvijek uspio slomiti svaku dasku koju smo mi puni straha držali obično bosi stojeći na nekakvom betonu a on se uvijek šalio na svoj laki i specifični način.
I sad ga ponekad sretnem u gradu i uvijek je prema meni ostao isti.Od tih TKD dana je prošlo puno godina i Slavko Jereb je bio dosta u ratu,pa u policiji a sad radi kao privatni detektiv.
Od svih njegovih poučnih priča najviše pamtim priču o ratniku koji je imao zadatak ubiti protivničkog generala.
Uhvatili su ga i zavezali mu ruke a general je htio vidjeti čovjeka koji ga je htio ubiti prije nego ga pogube.
Ratnik je stajao ispred generala koji je sjedio na konju.
Priča kaže da je skočio u zrak i zadnjim kružnim iz okreta ubio generala.
Slavko Jereb nam je rekao i pouku ove priče ali je se ne sjećam.Ostalo mi je samo da sam zajedno s ostalim klincima stajao i šutio dok je učitelj ili kako smo ga onda zvali drug polako kružio između nas.
…
U Ljubljanu ove godine nisam mogao otići pa sam sa seminara dobio samo neke kratke vijesti.Sensei je još malo produbio neke teme iz Mestrea i Zagreba a Marijan mi se požalio da nitko iz cijelog društva osim njega nije otišao na seminar.
Možda ljude više ne zanima baš previše zašto bi nam aikido dobro došao u svakodnevnoj vrtnji iz koje ne znamo van.
U tom slučaju se čini odličan biznis otvoriti po cijeloj zemlji male poslovnice u centrima gradova.Cilj bi im bio prikupiti ostatke interesa za aikido filozofiju.Već vidim i prikladan naziv poslovnica.”OTKUP AIKIDA”.

Dijeli/Snimi

Pradjedova tehnika 5/9

Robert — Mon, 14 May 2012 07:17:49 +0000

��ENSKA LINIJA TEHNIKE

….
Otac je imao tri starije sestre koje su ga jako voljele.Kad mu je bilo osam godina uz svoju je najstariju sestru svladao daleki jezik i ta osobina da lako uči nove jezike ga je pratila do kraja života.Sa 12 godina je pročitao sve knjige koje su bile u kući i činilo se da dječak lako i brzo može razumijeti različite stvari.Kad bi ga nešto zanimalo postavljao bi brojna pitanja sve dok onoga tko bi mu davao odgovore nebi dotjerao do kraja njegovog znanja.U mladosti je vježbao različite tehnike ali se sa 18 godina odlučio posvetiti pradjedovoj vještini kojoj ga je učio djed.Nakon deset godina vježbanja djed ga je poslao u daleke zemlje kako bi Druge učio tehniku.Otac je tokom svojih putovanja upoznao ženu koja je kao i on imala tri sestre. Bila je glumica,plesačica,koreograf i pričala je priče.Zavoljeli su se, postali par i u godinama koje su uslijedile ta je žena ocu pomogla bolje razumijeti pradjedovu tehniku.Uvijek se ponašala skroz prirodno i bila je vesela. Jednom je netko za nju rekao kako je nevjerojatno da nikada ne pokušava navući neku masku ne bi li bila nešto drugo od onoga što je.
Djedova druga žena je bila pravi šef klana.Nitko joj se od očeva a kamoli stričeva, nije usudio proturiječiti i kad god su je za nešto trebali pitati k njoj su slali našeg oca.
Jednog dana je klanu zaprijetio čovjek govoreći da će svih ubiti moćnim oružjem koje su u zemlju donijeli Drugi.
Svi su se uplašili osim nje koja mu je ledenom hladnoćom u glasu odgovorila da će mu u tom slučaju ona osobno odrezati jaja.
S time je prijetnja bila otklonjena.
Pradjedova je žena cijelog života bila u tihoj službi tehnike.Za nju je netko rekao da je bila kao druga strana mjeseca i da pradjed ne bi mogao izaći na kraj sa snagom tehnike da mu ona nije davala potrebnu ravnotežu. Kuhala je,prala,čistila,šivala,brinula o djeci i sve tako redom.Bila je mirna i neustrašiva.
Ženska linija tehnike tako dolazi do najmlađe kćeri iz braka Čovjeka s Istoka i Utemeljiteljičine najstarije kćeri.
Kad je njih dvoje nova vlast na dugo godina ponovno zatvorila baš je ona svojom duhovnom snagom sačuvala religiju velikog Izvora svih stvari od propadanja.
Ona i pradjed su bili prijatelji još od doba kad je došao služiti novoj religiji i prijateljstvo je potrajalo sve do kraja njihovih života.Nikada se ne bi dogodilo da pradjed dođe u veliki grad a da ne posjeti centar religije i malo popriča sa starom prijateljicom.
Tako uz Utemeljiteljicu i njenu najstariju kćer koja je uz Čovjeka s Istoka prošla sve kušnje burnog života ove četiri žene sačinjavaju suštinsko tkivo pradjedove tehnike.

Dijeli/Snimi

Nadjina hakama

Robert — Mon, 30 Apr 2012 15:50:19 +0000

Ovog puta u subotu navečer nije bilo zajedničke večere ali sam Marijana i Tanju ipak malo izveo van.
Otišli smo do Verudele,đir do svjetionika pa nazad do parkinga.U onom modernom E&D je treštila neka čudna muzika pa sam ih nadahnut odlučio odvesti u “Actors”. Tamo je Vrgoč sjedio na svom starom mjestu i rekao mi da ne može vjerovati da mene vidi u to doba tamo.Bio je obučen u staru kožnu jaknu i pio je nekakvu žesticu.Rekao je da tako izgleda isto kao Steve Mcqueen.Požalio se da “Actors” nije više što je bio i da se sad tamo skupljaju nogometaši koji gledaju utakmice.Jednog od njih je zastrašio na dan kad su igrali Barcelona i još netko. Ušao im je u sred njihovog oduševljenja s utakmicom i tog jednog zgrabio za meko meso ispod rebara pitajući ga dok kad se misli toliko derati.Jadni čovjek je iz nekog razloga imao dres sa Hrvatskom zastavom i nije znao što bi rekao zastrašujućem Vrgoču koji mu je rekao da se hrvatstvo ne mjeri po količini buke koju stvaraš nego “kulturnim ponašanjem” a ako mu to nije jasno neka izađe van pa da zajedno to raščiste u drukčijoj vrsti razgovora.
Pitao sam Vrgoča zašto onda uopće dolazi u “Actors” a on mi je rekao da mu je to samo zagrijavanje pred odlazak u “Bas” i da u “Actors” navrati jer mu se sviđa gledati kako mlada konobarica “skakuće po stepenicama”.Dodao je kako je “ona perfektan način da se oblici rasporede na metarišezdesetri visine”.
…
Na seminaru smo prošli ostatak drvenarije po kyuevima i čini mi se da je ljudima bilo više manje skroz ok.Vanja je u subotu ujutro položio jokyu i ispalo je odlično.Malo smo to prije probavali i pravo je pitanje kako se uopće treba spremiti za taj ki test.Možda je najjednostavnije rekao drugi dan Adisu Marijan kad mu je za isti taj jokyu rekao “da ne pokušava ništa dokazati nego da bude prirodan i prihvati sve što ispit donese”. Polaganje u nedjelju su otvorile Irina i Nataša s dugo i pažljivo spremanim 5 kyuom, onda Danijel 4 kyu, pa Adis jokyu i Nadja za 2 kyu.
Marijan je dok je Nadja polagala imao smješak na licu i nakraju joj je rekao “odlično!” a na dodjeli diploma kako je to “prva Hrvatska aikido hakama- baka”.
Nadji je trebalo sedam godina i baš je bila svoja a ta autentičnost uvijek puno više vrijedi nego tehničko znanje ili motorička postignuća.
Polaganja smo malo i snimali i Vanja i ja smo se od srca nasmijali gledajući moje polaganje za 1 kyu.
Smješno nam je bilo što je snimka otkrila da polaganje izgleda kao da rade dva penzionera a nama se dok smo radili činilo kako izgleda užasno brzo.Vanja je rekao da je to obrnuto od onog što bi trebalo biti tj. izvana bi trebalo biti brzo a iznutra bi u tom slučaju bio spokoj.Nama se ta “Nepokretna mudrost” rasporedila drukčije.
S mojim je polaganjem bio zadovoljan Denis iz Montića koji je veselo dodao kako je jasno da tako možemo trajati još 30 godina i Nataša koja mi je čestitala i rekla kako je bilo “lagano i elegantno”.Marijanovo kameno lice nije reklo ništa osim toga da sam prvi probio polaganje za 1 kyu po novom i da trebam više raditi s bokkenom.
Valjda je u ovih sedam godina aikida u Puli naučio da neke stvari što god se reklo ne idu brže.

Dijeli/Snimi

Aikido papučari

Robert — Thu, 26 Apr 2012 08:14:27 +0000

U tijeku su prijave i nova testiranja svih kandidata zainteresiranih za udrugu “Aikido papučara”.
Podsjećamo da je neformalna udruga oformljena s ciljem pomaganja svih muškaraca koji bi voljeli vježbati aikido ali ne mogu radi brojnih obaveza kod kuće.Kod testiranja se skupljaju bodovi plus i bodovi minus i nakraju treba imati određeni broj bodova u plusu. Tako se stiće pravo na članstvo.
Neformalna udruga svim svojim članovima pruža razne podrške i kroz njen rad se velik broj aikido papučara ponovno mogao priključiti normalnom životu i vježbanju aikida.Kako bi se kandidati mogli lakše spremiti za zahtjevna testiranja donosimo neke od uobičajenih točaka kao i broj bodova koje donose…
BODOVI ZA PLUS (maksimalni broj bodova po određenoj stavci je 100)
….
-pranje suđa…15 bodova
-vješanje veša…20 bodova
-pomaganje u vješanju veša…50 bodova
-uspavljivanje djece dok je žena kod kuće…15 bodova
-uspavljivanje djece dok je žena na satu aerobike…30 bodova
-uspavljivanje djece dok je žena izvan kuće ali se ne zna točno gdje…85 bodova
-usisavanje kuće…5 bodova
-traženje dozvole za izlazak iz kuće na dva sata…50 bodova
-traženje dozvole za odlazak na aikido…100 bodova
-osjećaj krivnje dok su na treningu …100 bodova
…
To su samo neka od pitanja i podsjećamo da broj bodova za pojedine stavke nije stalan i nepromjenjiv već varira iz mjeseca u mjesec.Slijede neka od pitanja za minus.
…
BODOVI ZA MINUS
….
-redovni odlazak na aikido trening…100 bodova
-neredovni odlazak na aikido trening cca 2x mjesečno…50 bodova
-odlazak na pivo s prijateljima bez prethodnog odobrenja i iskupljenja…100 bodova
-gledanje televizije…75 bodova
-dubok glas…50 bodova
-glupe šale…85 bodova
…
Svi se kandidati mogu prijaviti na uobičajene kontakte a u slučaju posebnih dozvola za izlazak mogu doći i osobno u dojo ponedjeljkom, srijedom i petkom.

Dijeli/Snimi

Zašto trauma?

Irina — Wed, 25 Apr 2012 11:28:50 +0000

Ovaj slucaj sa Ivo stvarno je bio uzasan. Jos ne mogu gledati na taj dio tatamiju gdje se ovo desio, odmah slisim taj zvuk i vidim tu kost. Kako to Ivo sve izdrzao? Proslo je najmanje 40 minuta dok on je dobio prvu pomoc na Hitnoj, i sve ovo vrijeme on je drzao svoj prst i pricao kako je njemu zao da je u takoj situaciji i da ne moze vise biti Uke na polaganju i nece moci vjezbati. Neznam kako on je uspeo trpiti takvu bol tako dugo i tako mirno, stvarno -pravi samuraj !

Ali zasto ovo se desio? Mismo sve radili kako treba. Ivo kao dobar Uke napadao je pristojno i sa Kijom, Ivana izvrsno izvodila je svaku tehniku od 5Kju, ja sam uzivala, gledajuci njih… i u jednom trenutku ovaj zvuk. Sta je to? Obicna nesreca ? Ili nesto vise?

Ima li u Aikido ozljeda? Cu napraviti jednu pametnu stvar i procitirati Senseja Mihaila iz Rusiji.

“Svi gledaju na Aikido kako na borilacku vjestinu. Rijec “vjestina ili iskustvo” se vidi kao sposobnost ljepo i pravilno izvesti tehniku. Ali Aikido je Budo! I ovo ima sasvim drukcij smisao. Zasto mi uvjek moramo imati duh ratnika? Najvaznija stvar-biti jedan sa svojim partnerom. Odnos Uke-Nage ne samo ostvaranja svoje uloge: Uke dobro i posteno napada, Nage- izvrsno izvode tehniku. Na kraju Nage je ponosni na sebe, sretan je da ljepo naucio je sve kako treba , a Uke- da uspeo je biti dobrim Uke i sretno prizivio je jos jedan pad:) Ovo sve je jako dobro ako pricamo samo za tehniku. Ali koliko u tomu imamo istinog Aikido. I zasto nitko ne radi nad prosirenem Ki? Ako ne radimo nad prosirenjem Ki na kraju dobivamo samo prirodnu spontanu zastitu,i u ovom trenutku mozak ima odredeni zadatak u tom smjeru i Ki nije potece.

Ono sto sam rekao Vitaliju ( koji slomio je prst u Rusiji), da on vise ne skrbi za sebe i zbog toga dobio je traumu, je samo jedan aspekt ispravnoj percepciji onoga sto se dogada u trenutku. U ovam trenutku morao sam mu reci ono sto to je bio, ali zapravo ovo je puno vise i udaljenije. ”

Ima li u Aikidu ozljeda?

A sto je za Vas Aikido?

Ako Aikido je za vas svakodnevni zivot -naravno da ima! Jer u svakodnevnom zivotu postoje puno ozljeda. Ako Aikido je vjestina- isto ima! Jer vjestina je sposobnost ljepo i praviljno izvesti tehniku. A svaka tehnika ukljucuje i mogucnost ozljede. Ali ako Aikido za vas je BUDO ( a istini Aikido ovo i je) to ozljede ne postoje!

P.S. nadam se da Ivo ce brzo ozdraviti !!!

Irina

Dijeli/Snimi

Pradjedova tehnika 4/9

Robert — Mon, 23 Apr 2012 15:49:09 +0000

TEHNIKA IZ DUHOVNOG SVIJETA
U vrijeme kad je pradjed došao u zemlju nove religije Utemeljiteljica više nije bila živa.Od njenog prvog susreta s Čovjekom sa Istoka je prošlo puno godina i njih su dvoje uspješno izvršavali naredbe Vrha kista.Nova je religija procvjetala i puno je ljudi bilo privučeno njihovim radom.Čovjek sa Istoka se vjenčao sa Utemeljiteljičinom najmlađom kćeri i zajedno s njom je nakon smrti Utemeljiteljice nastavio sa radom. Imali su i puno neprijatelja jer se novoj vlasti nikako nije sviđala njihova poruka mira i zajedničkog velikog Izvora svih ljudi kao ni učenje da je čovjek zapravo stvoren kako bi izvršavao Božji plan a ne svoj.Čovjek s Istoka se nije dao uplašiti nikakvim prijetnjama i usprkos svim teškoćama nikad nije gubio vedri duh.Bio je nadaren kao umjetnik i neprestano je nešto stvarao.Tih je godina počeo diktirati svoje doživljaje iz duhovnog svijeta i to je djelo kasnije postalo jedan od svetih spisa nove religije.Čovjek sa Istoka je istovremeno bio svetac,nesputan ničim, umjetnik, prorok, nenadmašni organizator i strateg,ekscentrik, često je oblačio i žensku odjeću i činilo se da se ne boji ničega.Jednom je na konju sa još nekoliko ljudi među kojima je bio i pradjed krenuo na daleki put preko sedam zemalja ne bi li dalekom narodu pokazao predstavu velikog Izvora svih stvari.Bez obzira na sve opasnosti on je mirno jahao na konju vukući kostime i ostalu opremu na kolima.
Pradjed je u svetištu koje spaja nebo i zemlju molio za ozdravljenje svog oca. To je bio trenutak kad je Čovjek sa Istoka u svojoj sobi ležeći na futonu nekoliko stotina metara dalje trojci pisara diktirao doživljaje iz duhovnog svijeta.
Iznenada je prekinuo i uputio se u svetište u kojem je molio pradjed.Prišao mu je s leđa baš kao što majka prilazi djetetu koje plače.Utješio ga je blagim dodirom i jednom običnom rečenicom velike duhovne snage.
Pradjed je tog trenutka shvatio da stoji ispred svog duhovnog Učitelja i od tada je svu svoju energiju usmjerio služeći novoj religiji.
Čovjek sa Istoka je pradjedu pomogao otkriti najdublje tajne tehnike i poticao ga je na pročišćenje tehnike mača. Nova je religija imala tehnike pomoću kojih su komunicirali sa duhovnim svijetom i to je znanje pradjedu pomoglo tehniku mača sagledati na drukčiji način.Od ubilačke, tehnika je postala alat mira.

Dijeli/Snimi

kasnije

Robert — Mon, 23 Apr 2012 15:45:37 +0000

Ivo sa Visa je u subotu slomio nožni palac pokušavajući Ivani biti što bolji uke.Zapeo je za jednu od onih nesretnih pukotina u tatamiju.Inače u subotu nemamo vježbe ali se nekako neformalno počela okupljati uglavnom ženska ekipa.Navečer sam se čuo s sa Irinom koja ga je vozila na hitnu i rekla mi je da je Ivo bio pravi samuraj jer je napukla kost virila van a on ju je mrtav hladan vratio natrag pa su tek onda išli na hitni trakt.
Irina mi je ispričala još nešto neobično.
U Rusiji se dogodilo isto jednom drugom dečku.Slomio je nožni palac radeći kao uke a Irina se sjeća kako je sensei Mihael rekao da je to zbog toga jer je “sav svoj Ki dao nageu pokušavajući biti najbolji što može”.Pitao sam je koliko Kija bi onda trebalo dati a ona mi je rekla da se ne sjeća baš dobro što je rekao Mihael ali da joj se čini 50%.
To je drugi put da je netko u našem doju nešto slomio.Prije sedam godina je Predrag, Marini slomio donju sinusnu kost jer su oboje istovremeno napali sa shomenom i kao bikovi se nagnuli tijelom naprijed.
Zapravo je bio još jedan slučaj kad sam ja, potpuno nepotrebno bacio Marina pred sam kraj treninga pomoću tehnike koja čak ni ne postoji u našem programu.Nije ništa slomio ali je jako nabio kao iz inata baš taj nožni palac i kaže mi da ga još uvijek boli i da nije više kao prije.
Bilo je još situacija ali nisu ostavile neke trajne posljedice.Znam da je Marijan dva puta Vanji razvalio vrat, pamtim još par istegnuća,nabijanja i pokoju nesnosnu upalu mišića.Više manje,to je to.I što onda reći ljudima koji me pitaju “ima li u aikidu ozljeda?”
Možda smo i ta polaganja shvatili preozbiljno.Baš je prošli tjedan na vježbe navratio Benjamin i malo je gledao kako se pripremamo za ispit.Bio je impresioniran koliko smo ozbiljni i rekao je da se u Italiji ljudi ni približno ne pripremaju na takav način za ispit.Meni se činilo da je to bolje.Valjda su nakon 35 godina vježbanja shvatili da i nije baš tako dobro biti toliko ozbiljan.Opet ako se polaganje shvati olako isto nije dobro jer postaje gnjavljenje koje je toliko dosadno gledati da čovjek gubi volju za vježbanjem.
Nadam se samo da nećemo još puno kostiju polomiti ne bi li uhvatili taman koliko treba.

Dijeli/Snimi

aterom

Robert — Fri, 13 Apr 2012 19:56:51 +0000

Da ga nije bilo ne bi ni otišao u Cabahiju nakon bolnice.Konobar Roki mi je rekao da se cafe za mjesec dana zatvara jer im vlasnik kuće traži preveliki najam.Sad traže novi prostor na koji bi eventualno mogli premjestiti cijelu Cabahiju i priču koju nosi sa sobom.Naš stari plakat još uvijek stoji na zidu pa sam se pitao dali će na novo mjesto ponijeti i njega. Roki je rekao da je cijela ona drvena konstrukcija njihova pa ide s njima.
Jedne su godine u Cabahiju upala tri tipa i porazbijala im dobar dio inventara uključujući i kasu.Nakon toga su mirno otišli ostavljajući iza sebe prestravljene goste i konobara.Vratili su se nakon par tjedana i ponovno sjeli za šank.
Kad su o pod razbili prvu pepeljaru jedan je dio gostiju odmah izašao a drugi je ostao u grču.Redara nije bilo a konobar se nije usudio zvati policiju.Tada se iznenada ustao naš Predrag i došao do njih spreman se pobiti na život i smrt.Vođa bandita ga je pitao: “Šta je? Očeš probleme?”
Predrag je stajao nepomičan isijavajući miks osjećaja.Bilo je tu svega, od gorčine i želje za pravdom do bjesa i čudnog osjećaja za misiju.Kako god, banditi se više nisu usudili napraviti ništa i uskoro su otišli.
Još su i platili račun.
Ispada da naši članovi često rade mira po kafanama.Baš me malo prije nego sam ušao u Cabahiju nazvao XY i rekao mi da je sasvim slučajno sreo tipa kojeg je neki dan u onoj konobi sa yonkyom spustio na pod.XY se njemu ispričao a tip je rekao da je sve u redu i da mu je jako žao što se onako ponašao.
Marijan dolazi za petnaest dana pa će na prvi kyu zajedno sa mnom izaći i aterom kojeg su, iako užasno boli, proglasili ne hitnim i odgodili mu operaciju za jesen jer “nemaju mjesta”.U bolnici sam se sjetio Yoshigasakija i njegove neobične izjave kako do kraja života ne namjerava ići kod liječnika.Nije ni bio do sada osim jednom kod zubara.Dok sam čekao svako malo bi u krevetu na kotače provezli nekog od jadnih ljudi u nevolji pa mi se moja nevolja činila više smješna nego drugo.U jednom mi je trenutku prišao čovjek koji je rekao da mu je 86 godina i da se nekad profesionalno bavio maratonom.Bio je prvak Jugoslavije a sad ima problema jer mu treba novi bypass.
Nije pričao kao da se žali i još bi bili razgovarali da ga neka žena, valjda kćer nije grubo odvukla nekud van.
Inače oko ovog se nadolazećeg seminara s Marijanom nekako više priča oko nekih stvari nego obično.
U životu voditelja doja četiri su teme pomalo skliske.Pitanje termina,pitanje polaganja,čistoća i nakraju novac.
U zadnje se vrijeme javlja još jedna stvar ali možda to i nije moja briga.

Dijeli/Snimi

Seminar s Marijanom

Robert — Thu, 12 Apr 2012 15:36:12 +0000

Seminar počinje u subotu 28.04.2012.
Program…
subota 10-13h i od 17-20h,
nedjelja… od 9h počinju polaganja a u 11h bi Inova grupa trebala imati trening s Marijanom(još nije potvrđeno),
cijena seminara je 150kn a cijena jednog treninga je 100kn( cijena treninga sa Marijanom za Inovu grupu je 50kn),
tema seminara je drvenarija po kyuevima,
svi gosti izvan Pule mogu besplatno prespavati u doju.
Dobrodošli!

Dijeli/Snimi

Novecento

Nataša — Thu, 05 Apr 2012 22:37:30 +0000

Na Facebooku je nedavno bio postavljen video predavača koji se dotaknuo teme paralize suvremenog čovjeka. Polazište njegove teorije jest definicija slobode kao mogućnosti odabira. Ukratko – što više izbora pojedinac ima to bi on trebao biti slobodniji. Pozitivna strana priče svima je poznata, no o negativnoj se nedovoljno govori zbog logičnih reperkusija na cjelokupni političko-gospodarski sustav čiji smo u određenoj mjeri sastavni dio.

Nekoć, dok je u ponudi bio samo jedan tip traperica, bilo je jednostavno – mogao si kupiti samo te, prisjetio se Amerikanac. Međutim, kada je morao birati između njih sto usprkos tomu što je uspio pronaći bolje osjetio je nezadovoljstvo što mu se nikad dotad nije dogodilo. Pitanje koje je događaj iznjedrio bilo je: „Što ako između sto ponuđenih nisam pronašao ništa odgovarajuće?“. Prethodno bi za to bio krivac netko drugi, odnosno ne on budući da doziranje mogućnosti odabira nije u njegovoj moći. Ali da među svim izloženim nije uočio prave krivnja bi bila samo njegova, a isto tako i popratne frustracije koje bi svjedočile nekakvoj vjerojatno zabrinjavajućoj neadekvatnosti ili mani.

Paraliza.

„Čitav taj grad… Nije mu se vidjelo kraja… Kraj, molim vas lijepo, da li bi se mogao vidjeti kraj?

A tek buka

Na tim prokletim ljestvama… sve je izgledalo vrlo lijepo… I baš sam bio strašan u onom kaputu, vrlo upadljiv, i nisam se dvoumio, bilo je sigurno da ću se iskrcati, to nije bio problem

S mojim plavim šeširom

Prva stuba, druga stuba, treća stuba

Prva stuba, druga

Nije me zaustavilo to što sam vidio

Nego ono što nisam vidio

Možeš li to shvatiti, brate?, nego ono što nisam vidio… tražio sam ga ali ga nije bilo, u čitavom tom neizmjernom gradu bilo je svega osim

Bilo je svega

Ali nije bilo kraja. Gdje je svemu tome kraj, to nisam vidio. Kraj svijeta

Sada ti razmisli: uzmimo glasovir. Tipke počinju. I tipke završavaju. Znaš da ih ima 88, u tom pogledu te nitko ne može preveslati. Nisu beskonačne one. Ti si beskonačan, i unutar tih tipaka beskonačna je muzika koju možeš stvarati. Njih je 88. A ti si beskonačan. To se meni sviđa. Tako se može živjeti. Ali ako si ti

Ali ako se ja popnem na te ljestve, a ispred mene se počinje odmotavati neka klavijatura od milijun tipaka, milijuna i milijardi

Milijuna i milijardi tipaka koje nikada ne završavaju i to je prava istina, koje nikada ne završavaju i ta klavijatura je beskrajna

Ako je ta klavijatura beskrajna, onda

Na toj klavijaturi nema te glazbe koju možeš svirati. Sjeo si na pogrešan stolčić: to je glasovir na kojemu svira Bog

Isuse, jesi li samo vidio te ulice?

I samo tih ulica, bilo ih je na tisuće, kako vi tamo dolje uspijevate izabrati jednu

Izabrati jednu ženu

Jednu kuću, jednu zemlju koja će biti vaša, jedan krajolik koji ćete gledati, način na koji ćete umrijeti

Čitav taj svijet

Taj svijet na ramenima, a ti niti ne znaš gdje mu je kraj

I koliko ga ima

Ne hvata li vas nikada strah, vas, da ćete se raspasti na tisuće komadića samo dok zamišljate tu bezmjernost, samo dok je zamišljate? Dok je proživljavate…“

Vjerojatno je cjelokupan uvod bio samo isprika kako bih prenijela dio monologa Alessandra Baricca „Novecento“, kojega je na Tornatoreovom filmu perfektno izveo Tim Roth i koji je godinama unazad poručio istu stvar iako na poetičniji način.

„Ja sam se rodio na ovom brodu. I svijet je prolazio ovuda, ali svaki put po dvije tisuće osoba. I ovdje su isto tako postojale želje, ali nije ih bilo više od one količine želja koje su tu mogle stati između pramca i krme. Svirao si svoju dobru sreću na klavijaturi koja nije bila beskonačna.

Tako sam se naučio. Zemlja je, zapravo, prevelik brod za mene. To je odveć dugo putovanje. To je odveć lijepa žena. Odveć jaki miomiris. To je glazba koju ne znam svirati. Oprostite mi. Ali ja se neću iskrcati. Pustite me da se vratim natrag.

Molim vas!“

Danny Boodmann T. D. Lemon Novecento nije se nikad iskrcao s broda s kojim se i otisnuo na drugu stranu, kako znaju oni koji su imali priliku pogledati film „Legenda o pijanistu“. Nalazimo se na stranici Aikida, pa se osjećam obveznom učiniti neku poveznicu koja bi opravdala intruziju u bushido vode. No, kako mi ništa kratko ne pada na pamet izdvajam Novecentovo objašnjenje u kojemu pronalazim samurajskog duha.

„Ja, koji nisam bio kadar sići s ovog broda, da bih se spasio sišao sam iz svojeg života.“

Dijeli/Snimi