aikido i smrt

Sij17

Prije nekoliko dana je umro “Gospodin Bula”.Knjigu o aikidu koju mi je htio dati ipak nisam dobio.Negdje se zagubila i tko zna gdje je.Njegov sin kaže da ju je dao Đuri,Đuro kaže da je ustvari nije ni uzeo i tako u krug.Bula je ponekad znao postiti i po dva tri tjedna ne bi li namaknuo novac za neku knjigu.U džepu su mu našli naš broj telefona ali bio je toliko fer da nas nije htio gnjavit s takvom sitnicom kao što je vlastita smrt.Umro je u krevetu,vjerojatno u snu.
Umro je i Ivica(opisan u “Lopti”).Također kod kuće tj u kamp prikolici u kojoj je živio.Malo prije sam se vratio iz bolnice jer je tamo završio Bruno(“Miljenko kosač trave”).Pogodio ga je infarkt i u strašnom je stanju.Zajedno sa još hrpom ljudi čeka smrt na jednom od odjela Pulske bolnice.Pitao sam ga dali me čuje i kratko je podigao staru ruku.Drugu ruku su mu zavezali za krevet.Sad će vježbači mirno moći parkirati na livadi bez straha da će ih Bruno plašiti kako će im probušiti gume.
Mjesec je dana prošlo od kad umrla Vesna.O njoj nisam mogao pisati jer mi nije dala.Vesna je bila medicinska sestra anđeoskog lica i susjeda našeg doja koja bi nam nekad dala vodu kad je što trebalo oprati na onoj maloj terasi.S njihovog balkona se vidi naš “tatami room” i često bi im znao mahnuti kad bi sjedili na balkonu.Imala je samo 46 godina i bolest ju je pobijedila u roku od godine dana.Tokom jutarnjih treninga bi je znao vidjeti kako mirno sjedi na balkonu i gleda u daljinu.Nije ni htjela puno u bolnicu jer je previše puta vidjela što je čeka.
Sensei Yoshigasaki je i u Ljubljani ispričao kako namjerava umrijeti.Čak je upotrijebio riječ koju ne koristi često.”Duhovna” smrt.On stvarno živi svoj život i smrt ne namjerava prepustiti sudbini.
Mahaprabuđi(indijski svetac 1828.-1963.) je svojim bliskim učenicima godinu dana unaprijed rekao točan sat i dan svog odlaska.Mjesec dana prije je rekao i drugima a nekima je poslao i pismo.Par dana prije se na mjestu gdje je živio okupilo na tisuće ljudi ali je izgledalo nevjerojatno da odlazi jer je bio potpuno zdrav i svjež.Mirno je pjevao svoje duhovne pjesme i kao i obično pomagao svima koji su došli.Deset minuta prije naznačenog vremena je prisutne pitao dali im može ispuniti još koju želju i nakon što ih je blagoslovio svojim zadnjim riječima Mahaprabuđi je sjeo u položaj za meditaciju i pjevajući “OM” otišao iz ovog svijeta.
Golemi je jaz između samoostvarenih duša i običnih smrtnika koje smrt dočeka baš kao što mačka udavi miša.
Inače u tijeku su upisi novih članova.Dobrodošli!