Za one koji to ne znaju, Premantura nije tek neki aikido seminar. U Premanturu se dolazi zaljubiti se. U ljude, prirodu, svjež vjetrić i sunčano plavo nebo. Trening na tatamiju je samo paravan za one koji to ne razumiju. Pravi seminar događa se između treninga: dok se kupamo u moru, sjedimo na klupici, dok se sprema ručak ispred Daninog šatora, dok se čitaju Shakespearovi soneti u popodnevnoj siesti, dok se jedu lubenice i u tišini slušaju pjesme Leonarda Cohena. I to je sve! Učimo aikido tako što se družimo i sprijateljujemo. To je put, stazica koja nam se otkriva dok hodamo kroz šumicu. Postoji poezija u mirisu i pogledu na rascvjetanu mirtu, u kadulji i kantarionu i rokuli i origanu, i u praktičnim stvarima dok svatko priča kako živi i što inače radi. I dok smola kapa i ljepi se i čuju se samo zrikavci i ciča male djece otkriva se tajna da problema nema i da je uvijek dovoljno tek biti živ.
Premantura 2010.
srp3Tagovi Novosti
Stumble it
Digg it
Deli.icio.us
Tweet this

Nema komentara, Komentiraj ili Pingaj