Aikido klub Pula

KI Aikido Dojo Zagreb je 06.07.03.organizirao seminar sa sensei Yoshigasakijem.Seminaru je prisustvovalo i 9 puližana.Za jedan provincijski klub to je velika brojka i zbog toga slijede imena ovih entuzijasta.Na seminaru su bili Tanja,Aleksandra i naravno Lara te
Denis,Sean,Adis,Miljenko,Pero i R od dečki.
Put Zagreba smo krenuli sa čak četiri auta(jedan auto samo do Montića) što i nije neko ekološko postignuće ali drukčije nije ni moglo jer su neki išli u petak,drugi u subotu ujutro a treći se vraćali tek u ponedjeljak.Jedino je Lara uspjela biti u tri auta(!) ovisno dionici puta.
Laru još treba spomenuti i zato što je na put ponijela izvrsne kolače koje je sama napravila;-)
U petak Aikido društvo Zagreb ima vježbe na Kineziološkom u 19h pa smo iskoristili priliku da se malo zagrijemo pred seminar.
Vježbe je vodio Tomi.Za one koji ne znaju Tomi je onaj jaki i visoki dečko kojeg se može vidjeti kako na seminarima često radi sa Marijanom.Očito ne bez razloga jer nam je Tomi u tih sat i po toliko detaljno,mirno i strpljivo objašnjavao suštinu katate dori napada kroz tehnike prve t.waze da smo iako umorni od cijelog dana sa vježbi izašli čili i veseli.Cijelokupni dojam su još popravili ostali članovi kluba koji su
za nas provincijalce pravo osveženje.
Ne znam dali je to uvijek petkom tako ali poslije treninga smo se još malo podružili u onoj groznoj kantini sa neudobnim stolicama uglavnom pričajući gluposti.
Mario B.je zgodno primjetio da je to nužno jer na taj način plus i minus dolaze u ravnotežu;-).

SENSEI

Naš je dragi sensei u jednom trenutku na seminaru rekao da ne pišemo po internetu što je on rekao jer je to samo naša modifikacija njegovih ideja.Kaže da je bolje da pišemo vlastitu filozofiju!?
Meni je i prije bilo jasno da se na nikakav način(osim na pogrešan)ne može dočarati i točno prenijeti seminar ali sam ipak mislio da je bolje ikako zabilježiti nego nikako.
Što je tu je, kad capo kaže nema rasprave i ovo je sa moje strane isprika svima koji su možda pročitali neke od ovih zabilješki ako sam ikada dao naslutiti da ja točno pamtim što je sensei rekao ili pokazao.

Nažalost nakon ove “naredbe” nema druge nego pisati o svemu onome što je beskrajno manje važno od suštine seminara, onoga zbog čega smo i došli tj.senseija.

Jedan od događaja koji ipak treba spomenuti je ručak u Sesvetama na koji je Vedran pozvao senseija kao i aikido pionire sa ovih prostora.Stane,Aleš,Branko,Dobroslav,Marijan i nekoliko nas koji smo se zahvaljujući Vedranu nekako našli na tom ručku.
Vedranova mama i brat su se toliko potrudili oko tog ručka da smo bili iskreno dirnuti njihovom pažnjom.Mi koji ne jedemo životinje smo uživali u najbolje spremljenim žgancima na svijetu.To je nekakav čudesno jednostavni specijalitet koji se radi od krumpira,brašna i vrhnja.
Također pamtim tortilje od povrća pa različite salate i drugo.
Cijelo vrijeme se u pozadini čula opuštena muzika a cijeli su događaj začinili Aleš koji je prepričavao dogodovštine sa zadnjeg intenziva/misogija kod senseija i naravno Dobroslav sa dobro poznatim komentarima;-).

Nekako svi ti seminari ostavljaju trag u kostima i sva ta događanja na tatamiju(o kojima ne smijem pisati:-)) uz senseija temeljito teže promijeniti ustajalu strukturu sa kojom smo došli i to nije uvijek ni zabavno ni lako odtrpiti.
Možda je zbog toga i potrebno toliko druženja i lutanja izvan programa jer bilo bi nam očito previše kad bi samo vježbali,šutili i dali si priliku za neki stvarno veći pomak.
Gledajući senseija na i izvan tatamija ostajem zadivljen pred jednim rijetko autentičnim životom i njegovo znanje kao da i je rezultat te iste autentičnosti i iskrenosti.
Indijska filozofija joge koja je davno u našoj pretpovijesti dovršila svaki termin i misao rekla bi da je naš sensei Maha(velika) atma(duša).
A opet ništa u njegovo objašnjavanjima nije nejasno,nepraktično,svaka je ideja vrlo jednostavna i u praksi provjerena i samo mogu reći da smo sretnici da nas je jedan takav sensei došao podučavati.

Nakon svega valjalo bi još spomenuti i odličnu organizaciju KI AIKIDO DOJO-a ZAGREB,posebno Branka koji je na svoj nenametljiv način moderirao seminar.Ove su godine za dosta kvadrata proširili tatami dio dvorane i bilo je stvarno ugodno vježbati.

…..u Istru nam milu stigosmo kasno,po jakoj buri svatko svojoj kući.
Kratki pozdravi za kraj ove epizode i na spavanje.
Lara je pred kućnim pragom izrekla “dome slatki dome” i sa praznim posudama u kojima su bili kolači pošla spavat.
Pero je “išao na neki razgovor, na neko mjesto” očito odlučan da još nešto raščisti prije novog dana.
Denisa smo ostavili u Montiću a Sean i Tanja su još negdje tamo preko Učke.Mislim da se vraćaju danas.
R