Aikido klub Pula

06.07.veljače 2010.u organizaciji Aikido kluba Donat,Zadar održan je dvodnevni seminar sa Alešom Leskovšekom(3dan),iz ljubljanskog dojoa “Narodni dom”.
Tko je već vidio Aleša u živo, na tatamiju ili izvan njega zna da se radi o iznimnom majstoru aikida čije dragocijeno tridesetgodišnje iskustvo učenja o aikidu i životu uz sensei Yoshigasakija jednostavno izbija na van kako u pokretu tako i u onome što govori kad podučava.
Naše je društvo iz Pule ovaj put za promjenu Denisovu kurijeru zamijenilo avionom koji nas je za 20min spustio u Zadar gdje nas je Martina(Zg)ljubazno dočekala i u posebno za tu priliku iznajmljenom rent a caru odvezla do našeg smještaja u par km udaljenom Ninu.Martina je čak došla i dan ranije kako bi nam uključila grijanje da nam nebi slučajno u kući bilo zima!Svaka čast Martini.
Doručak uz domaću marmeladu( byMartinina mama)i krećemo u dojo na prve vježbe.
U dojou susret sa dragim kolegama,dubrovčani,zadrani(sva četiri kluba zastupljena),zagrepčani,sesvete i poneki otočani.Možda još netko, u svakom slučaju 30tak polaznika koji polako zauzimaju seiza položaj.
Aleš je čitavo to vrijeme do početka vježbi bio udubljen u svoju malu bilježnicu kao student koji prije ispita zadnji put prelazi bitno.
Renata mirno i jednostavno otvara seminar i da ne bi zaboravio sad napominjem koliko su Renata i ostali iz njenog kluba uložili truda da sve ispadne dobro.Nažalost ne znam im svima ime ali cure i dečki su baš bili ok.
Za početak,ki vježbe.Kaže nam Aleš da su bočne linije nešto što sami moramo stvoriti,kreirati postavu tijela gdje ruke i noge svojom kvalitetom omogućavaju središnjem dijelu tijela toplinu i život.
Neko smo vrijeme radili vježbe kako bi ovo osvjestili i čini mi se da je većina od nas podsjećala na komičnu mješavinu sumo boraca i ragbijaša sa Novog Zelanda:-).
To su one vježbe gdje se čuči sa koljenima na van samo je Aleš dodao samolupanje šakama,sa kijem ili bez njega,kako tko može.Dobro je kad je hladno i nevjerojatno kako se nakon toga čovjek osjeća nekako jače i stabilnije.Ushiroukemi,istezanje pa ki disanje gdje nas Aleš podsjeća koliko je važno kod te musubi pozicije zadržati ispravnu tenziju ruku prema van.Vjerujem da je većina kao i ja pala test iz jednostavnog razloga što smo zaboravili vježbati ovu tenziju(bolju riječ nemam).
KUMIWAZA
Tzuzukiwaza br.1, Katatedori tenkan
Od ovog niza tehnika nekako mi se najviše svidjelo kad nam je Aleš pokazao kako se kaitennage ne može napraviti da drži vodu bez ispravnog odnosa ukemi- nage u poziciji gdje nageova ruka ide preko glave prije završne faze u kojoj se uke spušta prema dolje.To je nekako moment koji se brzo pređe jer se svi brže bolje trudimo “potegnut”jadnog ukea na dole kako bi ga poslije bacili i baš tu kaitenaga puca i pretvara se u forsiranje.
Drugo što pamtim je da se ikkyo u ovom nizu može dobro napraviti ako kao nage budemo iza ukemija, malo prije nego primimo ikkyo poziciju.Ovo “iza”nije toliko stvar mehanike koliko ideje sa kojom se tehnika radi.
Treće što mi je ostalo je kako je Aleš pokazao nikkyo.Taj toliko zahtjevni nikkyo nije ništa drugo nego mimoilaženje nageovih ruku,kao u prolazu u kojem stoji ukeova ruka.Ako se doda jako koljeno nageove bliže noge(!)nikkyo nije uopće težak kako za nagea tako i za što je puno važnije ukea.

Tzuzukiwaza br.11, Katate dori irimi
Kod ove tzuzukiwaze nekako više pamtim što je Aleš rekao kad smo je prošli nego same koncepte unutar nje.
Bolna istina koju je rekao između ostalog je da nije dobro željeti biti pre-dobar.Ovaj stav kvari sve.Željeti biti brz,izgledati dobro,dominirati ukeom itd znači biti neusklađen.Kako sa sobom tako i sa drugima.Ovakvo forsiranje prije ili kasnije vodi u povredu.
Tzuzukiwaza br.2,Ushiro katatedori
Ovaj smo niz nekako najviše radili i bilo je stvarno dobro kad smo je odradili po čini mi se 6ili7put cijelu u komadu.
Super mi je bilo kad je Aleš rekao izraz “obuci ukea”.Prvo mi se činilo da je to neki slovenski izraz koji ne kužim a onda mi je sinulo što želi reći kad je rekao da se situacija nage-uke može usporediti sa vožnjom auta jer i auto na neki način “obučemo” i vozimo u smjeru koji želimo.
Također pamtim kako nam je pokazao kako tehnike izgledaju prirodnije ako izbacimo tzv euklidsku matematiku koja je nažalost osnova većine naših pokreta i ideja.
Tzuzukiwaza br. 21,22,29, instruktorski dio

Drvenarija mi je i inače misterij a nažalost često se dogodi da je iz futrole izvadim kad dođem na seminar i osim sramote koju sam pretrpio kad me Aleš “izvlačio”vani pamtim kako je savršeno precizno pokazao kako nije važno žuriti i biti brži od napadača već je važno razumijeti zašto se i kad što radi.
Renati je rekao da ga napadne brzo bokkenom shomenuchi i dok ga je ona napadala prvi put on je mirno stajao sa opuštenim bokkenom prema dolje.Drugi put je negdje u toku njenog brzog napada, moram naglasiti vidljivo polako ali očito pravovremeno podigao svoj bokken jednom rukom u visini trbuha i napad je bio zaustavljen sam po sebi.
Mislim da je ovu zapanjujuću demonstraciju izveo 2ili3puta na seminaru sa ili bez drvenarije u različitim tehnikama.Iako nevjerojatno jednostavno vrlo je teško suzbiti želju da na brzi napad ne požuriš više nego je potrebno.

Eto,toliko o ovom seminaru za one koji ovo možda pročitaju a nisu bili tamo.Za one koji su bili molim da se ne ljute što sam jedan toliko kvalitetan seminar sveo na par natuknica iz svoje slabe memorije.
Fotke sa seminara uskoro stižu iz Zadra pa se nadam da će pokoja inspirativna fotka reći više nego ove riječi.
R