Umijeće ukemija

sij18

Aikido klub Labin je proteklog vikenda organizirao seminar sa sensei Marijanom Kudrna 3dan na temu umijeće ukemija.Seminaru su uz labinske članove prisustvovali dragi gosti iz Aikido društva Zagreb,zatim dva entuzijasta iz Pazina i naša družina iz Pule…

SUBOTA…
Pokret nije bio previše rano(9i30)pa je dobro naspavana družina iz Pule krenula prvo do Montića po ono čudo od Denisa.Sa dva auta po uskim čestama izgledali smo dosta čudno za mirno seosko jutro(sunce+lagana bura).Neki od nas prvi put saznaju da se iz Montića lako može do Loborike preko Radeki i još brže po jednoj staroj cestici koja je više dobra za traktore ili bicikliste a manje za aute.
Do labina po buri i suhoj cesti stižemo za čas.
Ovaj put se seminar u Labinu održao u prostorijama njihovog dojoa koji je dio fitnes centra “Atlantis” i ovo je prilika da spomenem predivno ljubazne vlasnike centra i njihovu dječicu jer su nas dočekali sa puno radosti i čitavo vrijeme pokazivali iskreni interes za aikido.

U 11 sati počinju prve vježbe i Marijan otvara seminar sa objašnjavanjem prve dvije ki vježbe(koje radimo na novi način) i svima nam je lakše kad konačno saznajemo zašto izgledamo kao antene.
Kao i uvijek sa Marijanom,puno testova i slikovitih pojašnjenja olakšava rad i “traženje” vježbe.Dalje idemo sa disanjem,istezanje i onda pitanje.
Koja vam je aikido vježba problem?
Iskreni labinjani priznaju lako-sve su vježbe problem!
Uz smijeh ipak probiremo sayu choyaku wazu koja dosta brzo prođe(radili smo je i na prošlom seminaru u labinu) a onda Željko(radio Giardini)moli da radimo hanmi,gyakohanmi aikido vježbu i tu počinje prava bitka sa posturom vlastitog tijela.Gdje su ruke a gdje kukovi,što rade noge itd.Uz Marijana sve polako dolazi na svoje i tako je bilo lijepo otkriti koliko su naši vlastiti kukovi i njihova protočnost(nemam bolju riječ) bitni u što bi Željko Giardini rekao “čitavoj toj priči”.
Iskreno pitam se kako će Marijan izaći na kraj sa tom nezgodno prekrasnom temom umijeće ukemija jer sve ovo je bio samo uvod
(koji mi je i da sam samo po njega došao bio sasvim dovoljan;-)).
Krecemo sa tehnikama ili bolje reći sa jednom od sensei Yoshigasakijevih novo genijalno smišljenih tzuzukiwaza,ushiro katatedori koncept.
1)Urakaeshi prekrasno jednostavno zvuči na japanskom ali je prevod na hrvatski nezgrapan i nejasan i čovjeku bi valjda trebalo tri stranice da ga prevede.Riječ po riječ i nije neki problem ura znači iza,kaeshi znači izokrenuti.Možda bi se moglo reći da nešto što je iza tebe ili na tebi treba promijeniti i poslati prema podu.Lako reći sa tipkovnicom ali da bi to kako tako izveli na tatamiju tijelom trebamo majstora koji ti može pokazati neki smjer.Marijan nas polako zaustavlja,usporava,izbacuje suvišno i dodaje bitno.Kad se tako ogoli i taj uragaeshi izgleda lako.Netko ti dolazi,želi te ščepati od iza,ti se pomalo krećeš,pratiš,hvataš lakat,vodiš, i to je to!
2)Zemponage još ljepše zvuči,nage vodi ukea u zempo.Super za reć ali kao i kod uragaeshija cijela je procedura do tog haikua.Sve u svemu opet te čapaju od iza,ti i ne radiš ništa posebno do momenta kad procijeniš da je ukea dobro poslati u prazan prostor ispred sebe.
3)Koteoroshi.U prevodu,staviti dolje.Komad kolača,-).I opet taj hvat od iza,okrećeš se,hvataš bližu ruku štitiš se drugom i u pogodnom momentu staviš ukea dolje!
U jednom trenutku Marijan zaustavlja vježbe i počinje pričati na način na koji govore ljudi koji su više skloni praksi a manje teoriji,što znači da je njegova priča jednostavna i razumljiva svima a ipak duboka po značenju.
Govori nam da je odnos između učitelja i učenika pun međusobnog razumijevanja i da je prije učenik uz majstora bio cijelo vrijeme,dugo dugo godina sve dok smrt jednog od njih nije prekinula ovu relaciju.
Učitelj i učenik su se jako dobro poznavali jer su zajedno prolazili kroz život.Ponekad bi učitelj hvalio a ponekad kudio učenika, sve u svoje vrijeme.Tako bi učenik polako napredovao i dobivao taman koliko treba.
I tada bi učitelj u jednom jedinom trenutku predanom učeniku podario prosvjetljenje ponekad i nekom naoko banalnom gestom kao u priči o zen učitelju koji je prosvijetlio um učenika običnim podizanjem kažiprsta;-)
Pitanje.U odnosu ukemija i nagea,tko je učitelj a tko učenik?
Priznajem da sam brzopleto u prvoj sekundi pomislio,pa naravno nage.
I sva sreće da na glas nisam rekao jer je suprotno,uke je učitelj!
Uke je taj koji nageu daje zadatke,ni preteške ni prelake,uke je taj koji pomaže nageu otkriti put.Divno!

NEDJELJA
Malo sam se raspisao a još mi je ostala cijela nedjelja.Ako sad ne završim ovaj tekstić o labinskom seminaru bojim se da niti neću.
Ino se već dolje bori sam sa djecom i moram na tatami pa eventualnog čitaoca molim za razumjevanje što tekst šaljem bez pregleda a nedjelju donosim u par natuknica…

-u labinu snijeg!
-s Denisom u kurijeri 6 puližana
-za početak vježbi sa Marijanom misogi od barem pola ure za zagrijavanje
-lijepo je raditi misogi kad je vani snijeg i svi imaju zvono(Denis napravio i donio)
-uke i nage,učitelj i učenik
-labinski kolači!
R



Komentiraj članak

Nema komentara, Komentiraj ili Pingaj

Odgovor na “Umijeće ukemija”