Neki ljudi navečer nakon radnog dana ulete u dojo žustrog koraka još ubrzani od dnevnog angažmana,ozbiljnog lica samo kratko kažu pozdrav i ulete u svlačionicu često noseći za sobom mirise dana.Svega tu ima,od parfema,dima,alkohola,stresa do mirisa žvakaća koje će uskoro završiti u kanti za smeće.Drugi se opet lagano dogegaju noseći miris maminog ručka u kosi i trenirci i još lagano uspavani od popodnevnog tv programa krenu put tatamija.Treći stižu na biciklima,ova za neke recesijska mjera je vrlo česta pojava i takvi vježbači za sobom povuku svježi zrak i razbuđeni kreću na tatami.Najteže je vjerojatno onima koji stižu sa glavoboljom.Nažalost i ovo se učestalo događa i ovi junaci hrabro stižu na vježbe noseći glavu sa većim pritiskom nego što joj treba.Djeca su opet druga priča,ovi došljaci sa drugih planeta su toliko originalni u svom ulasku u dojo da bi za taj opis bio potreban kud i kamo vještiji pripovjedač od pisca ovih redaka.Bilo kako bilo aikido sve to nekako poveže i primi,bez ostatka ili razlike:-).
Stumble it
Digg it
Deli.icio.us
Tweet this
Nema komentara, Komentiraj ili Pingaj