Postoji poslovica odnosno izraz koji ljudi često koriste: ne mogu raditi više stvari odjednom. Sensei kaže da to nije baš točno. Naime, cijeli život svaka osoba radi više stvari odjednom. To se najlakše razumije kroz osnovne potrebe recimo disanja i kretanja koje se događaju istovremeno.
Pogrešna je ustvari sama fraza koja odražava nerazumijevanje razlike imaginacije i mišljenja. Imaginacija je neograničena dok je istovremeno moguće imati samo jednu misao aktivnom. Ta jedna misao u obliku odluke često prethodi nekoj akciji pa se griješi i sa idejom da odluka dolazi iz misli. Odluka i mišljenje su posljedice imaginacije.
Mišljenje i odlučivanje kako se uobičajeno shvaćaju dovode do planiranja. Planiraju recimo države. Nezgoda planiranja je da stvarna situacija u nekoj budućnosti vrlo vjerojatno ne odgovara planiranoj. Države taj problem rješavaju na način da sve što nije po planu tretiraju kao problem. Tako su i ljudi koji se ne uklapaju u plan proglašeni teroristima.
Za ljude takav način držanja plana je usvari jedan oblik borbe i prisiljavanja situacije svom planu. Ako se Aikido tehnike uvježbavaju kao odbrana od napada to znači da se unaprijed planira raditi neku tehniku kao odgovor na napad. Tu se krije put prema nasilju (dark side of the force) jer jedino nasilje može osigurati da plan uspije odnosno da se tehnika napravi po planu.
Stoga, kada napad stigne, ideja je ne opirati se već u potpunosti opustiti i voditi ukea stvaranjem nove situacije. Ako nage počinje napad, onda je to “mekani napad” ali i dalje je napad. Uke uvijek treba instancirati napad a nage samo vodi i mijenja situaciju ne pružajući otpor.
Stumble it
Digg it
Deli.icio.us
Tweet this
Jedan komentar, Komentiraj ili Pingaj