Aikido klub Pula

Jedna od glavnih tema koja se provlačila kroz cijeli seminar imala je veza sa najraširenijom i najupornijom osobinom koja je zadesila čovjeka. Mašta! Ili kako sensei Yoshigasaki to voli reći imaginacija (svaka sličnost sa istoimenom stvari grupe Belouis Some valjda slučajna).

Kao i uvijek, priča kreće iz prošlosti. Do nedavno je društvo bilo obasuto priručnicima koji su objašnjavali kako nešto napraviti ili naučiti u samo deset dana (vremenski raspon je po mom sjećanju išao od nekih sedam pa do mjesec dana, nebitno). Te su knjige proizašle iz jednog načina (ne)razmišljanja u kojem su ljudi navikli misliti o tome „kako“ nešto činiti umjesto o „što“ činiti. Možda je razlog tome i to što je o „kako“ puno lakše misliti nego o „što“.

Razlika između ta dva pojma je ustvari vrlo suptilna. Kad je aktualna ideja „kako“, ona povezuje sve pojedine akcije potrebne da se nešto obavi u jednu svrhu, jedan unaprijed zadani cilj. Nasuprot tome,ideja  „što“ to ne radi pa je moguće i potrebno obratiti punu pažnju na svaku pojedinu akciju – da se ista obavi kvalitetno. Cilj je ipak sekundaran. Ustvari, na neki način i ne postoji!

U Zen tradiciji, a i u drugim svjetonazorima, to se opisuje kao ideja „biti tu i sada“. Moć sadašnjeg trenutka je još jedna interpretacija koju sam nedavno čuo.  Na taj način žive životinje ili mala djeca, upravo zato što ne razmišljaju o budućnosti odnosno nema unaprijed zadanih ciljeva (lov za hranom ili nova igračka ipak ne spadaju u izuzetke).

Kako odrasli ljudi ipak moraju staviti i budućnost u perspektivu svojih života, ostaje pitanje na koji način to ostvariti a da se zadrži ideja „što“ i kvaliteta koju ona prirodno donosi. Odgovor na to pitanje leži u riječi iz naslova. Imaginacija.

Imaginacija znači da je moguće na osnovu prošlosti, sadašnjosti i iskustva zamisliti jednu ili više mogućih situacija u bližoj ili daljnjoj budućnosti. Zamisliti se može čak i nešto „van okvira“ (thinking out of the box) jer nismo ograničeni ničime osim sami sobom. Te zamišljene situacije ne ometaju obavljanje pojedinih akcija tu i sada. Tako se možemo baviti svakom tom akcijom sa potpunom pažnjom.

Najljepše je to što potpuna pažnja za svaku akciju čini njihov niz harmoničnim. Time dobivamo harmoniju i životni ritam koji je u skladu sa imaginacijom. Imaginacije se naravno i mijenja, ovisno o datom trenutku i situaciji. Promjena imaginacije se tada doživljava kao integralni dio svih akcija a ne kao nešto čemu se treba opirati.

Nove tsuzukiwaze su upravo i osmišljene sa tim ciljem, nisu samo lijepe već i logične i vođene određenom imaginacijom. Upravo ta zadana imaginacija je ono što nam omogućuje da se tsuzukiwaza radi harmonično. Pri tome naravno treba razumijevati tu imaginaciju i ispravno maštati kad dođe vrijeme. Upravo na taj način, osvještavanjem imaginacije je vođen i ovaj seminar.

Za imaginaciju treba razumijeti prošlost. To se odnosi na prošlost svega a pogotovo svog života. Pri tome je potrebno uzeti u obzir i da je službena interpretacija povijesti samo nečija imaginacija. Time se razvija sposobnost preciznog razmišljanja (imaginacija) o budućnosti, što zovemo mudrost.

Dijeli/Snimi