Velebit 2009

Kol10
by Vanja

Eto, i ove je godine završio još jedan seminar na Velebitu. Kao i svake godine bilo je pregršt ljudi, novih informacija, novih situacija, zezancija i svega što vjerojatno čini ovaj kamp zanimljivim. Internacionalan kao i uvijek, jezik sporazumijevanja je bio Aikido, a ponekad i samo ruke i noge, ovisno i sofisticiranosti i stanju uma (i štumiga) partnera u komunikaciji :-)

Štrudle ove godine nažalost samo od jabuke ali i to je bilo dovoljno da izazove nestrpljive redove nakon jutarnjeg čišćenja i meditacije. Količina informacija naravno ogromna, a svemu ćete nadam se čitati u člancima koji sljede. Ostale nepodopštine i dogodovštine su jednostavno neispričive. Nadam se da će slike, koliko toliko opisati događaje.

0DSC_8559 1DSC_8542 2DSC_8563 3DSC_8570 DSC_8524
DSC_8527 DSC_8530 DSC_8532 DSC_8537 DSC_8538
DSC_8541 DSC_8544 DSC_8548 DSC_8558 DSC_8567
DSC_8569 DSC_8578 DSC_8586 DSC_8588 DSC_8591
DSC_8592 DSC_8659 DSC_8661 DSC_8673 DSC_8677
DSC_8686 DSC_8687 DSC_8699 DSC_8702 DSC_8728
DSC_8738 DSC_8742 DSC_8773    



Jedan komentar, Komentiraj ili Pingaj

  1. Vanja

    1

    Iskustvo je bilo otprilike kao da vas netko smjesti u ugodan hotel u kojem niste baš sigurni u kojoj sobi spavate, katovima se stapaju boje i stepenice a vaš cimer uporno hoće da spava naglavačke ko šimiš i tvrdi da mu je kornjača pojela doručak. Pri tome naravno vam u mozak šmrkom utrpavaju nove zalihe glukoze koje bi trebale dostajati za kojih par stoljeća, a štrudlama se nađe ipak nekako mjesta na stolu i u želudcima. Da nisam vidio, nebi vjerovao! (tu bi dobro upala mjuza/disco iz Zone sumraka ali neznam kako je ubaciti pa ću se zadovoljiti “onomatopejom”: tu du du du tu du du du :-) )

Odgovor na “Velebit 2009”