Jučer je odrađen prvi službeni trening u prirodi. Kimona su zamijenile trenerke, patike i rosa, a osim (polu)zainteresiranih susjeda gušt aikida iskusile su i kokice 
Mislim da su petehi čak bili malo ljubomorni kad je počelo ki disanje, ali su brzo uočili da smo amateri (oni su ipak u stanju probuditi cijelo selo) i ponosno se udaljili.
Samo vježbanje je vrlo zanimljivo. Trava je kliska, patike su neki čudan teret na nozi ali najbitnije, nema zidova! Ki disanje je bilo interesantno, u prvi mah sam čuo samo sebe. Ali, kada se malo stišaš, počneš loviti i druge oko sebe. Od ki vježbi, najzanimljiviji je pogled gore – tamo gdje se inače nalazi samo strop, odjednom nema granica, dočekuje te samo nebo i taj broj koji je dio pokreta dobije neku novu dimenziju.
Na kraju naravno kratko druženje uz fine pite od sira i višanja – graham brašno za gurmane, puna usta sokova za nas smrtnike Jedno vrlo fino iskustvo, nadam se da će (p)ostati uobičajeni dio aikido prakse u Puli.
Stumble it
Digg it
Deli.icio.us
Tweet this
Jedan komentar, Komentiraj ili Pingaj